Ne treba posebno dokazivati koliko je pjesma na emotivnom i domoljubnom planu kao umjetnost djelatno sudjelovala u obrani domovine tijekom Domovinskog rata i koliko je značila našim dragim braniteljima. Od Thompsonovih „Čavoglava“ do kultne pjesme „Moja domovina“, svaka je od njih na svoj poseban način, bilo da se radi o buđenju silne motivacije, ili potrebitoj proizvodnji zajedništva i pozitivnih emocija, dala svoj doprinos istom cilju, a to je sloboda Hrvatske i hrvatskog naroda. Dakle, netočna je tvrdnja je je Hrvatsku branila „mala grupa hrabrih ljudi“, kako nam to imputira predsjednik Milanović. Hrvatsku su sa svim emocijama branili svi oni koji domovinu nose u srcu bili oni branitelji na prvoj crti ili u iseljeništvu, bili oni pjesnici, pjevači, filmski umjetnici ili kazališni glumci. Bez tog domoljubnog zajedništva 4 milijuna Hrvata u Hrvatskoj i isto toliko Hrvata u iseljeništvu, nikada ne bi obranili i stvorili slobodnu i prosperitetnu Hrvatsku kakvu gledamo danas i to je jedina istina i činjenica. Domoljubna pjesma u Domovinskom ratu odigrala je maestralnu ulogu u buđenju emocija i stvaranju domoljubnog zajedništva i ozračja, no danas svjedočimo da je ta domoljubna umjetnost pala na margine i potpuno je zapostavljena, a često puta je i zabranjena perfidnim medijskim manipulacijama te se prikazuje kao neka umjetnička sramota.
Dakako, sve je počelo brutalno ciljanim projektom „detuđmanizacije“ 2000. godine i razbijanjem braniteljskog korpusa na tisuću neprepoznatljivi udruga, a branitelji su kolektivno pribijeni na stup srama Haškog sudovanja. Godine 2007. pjesma „Kroacijo iz duše te ljubim“ otela se toj antihrvatskoj propagandi i to je ujedno posljednja domoljubna pjesma koja je opravdano postala mega hit. Marko Perković Thompson kao branitelj s prve crte, čija je umjetnost protkana izrazitim domoljubnim elementima praktično je zabranjen u svim značajnijim medijima i maksimalno mu je otežan umjetnički život onemogućavanjem održavanja koncerata u poznatim javnim prostorima. Proglašen je umjetničkom personom non grata, samo zbog toga što je širio pozitivne emocije i promovirao domoljubno zajedništvo hrvatske mladosti i nacije. Ubijanje domoljubne pjesme, recept je iz antihrvatske kuhinje, a on je jednostavan. Ubijanjem domoljubne pjesme ubit će se i domoljublje, jer domoljublje bez domoljubnih sadržaja kao što su stih i pjesma ne može opstati i mora umrijeti. Treba li posebno dokazivati da su stih i pjesma najbitniji domoljubni sadržaji bez kojih nema domoljublja u svojoj punini? Sjetimo se dočeka naših srebrnih i brončanih „Vatrenih“ zlatnog sjaja i one veličanstvene atmosfere prigodom njihovog dočeka i tu leži odgovori na sva pitanja. Protivnicima domoljubnih pjesama, potpuno je jasno da su emocije koje proizvodi pjesma sastavni dio političke utakmice, jer bez emocija politika postaje isprazni pragmatizam. Moderni suverenizam koji se danas propagira u hrvatskoj javnosti u svojoj sastavnici mora imati domoljublje ispunjeno domoljubnim sadržajima, a tu je njegovanje i poticanje na stvaranje domoljubnih pjesma apsolutno na vrlo visokom mjestu. Potrebno je motivirati nove naraštaje umjetnike i pružiti im prigodu da pjesmom u javnom prostoru izraze svoju ljubav prema domovini, jer ništa od toga plemenitije i iskrenije ne postoji.
Ipak, kako ne bi bilo sve crno, pokazuju se neki znaci pozitivnih pomaka glede ove teme. Naime nakon što je pjesma „Imamo Hrvatsku“ kao himna predsjedniku Tuđmanu pune 23 godine čamila u ladici, a nuđena je kao umjetničko djelo svim vladama Republike Hrvatske, konačno je ugledala svjetlo dana i javnosti baš za mandata Vlade Andreja Plenkovića o stoljetnici rođenja našeg istinskog velikana dr. Franje Tuđmana. Isto se dogodilo i s velikom pjesmom posvećenoj Gojku Šušku o 25. obljetnici njegove smrti kada je u veličanstvenoj interpretaciji pokojnog Vinka Coce prvi puta premjerno izvedena na svečanoj komemoraciji u dvorani Vatroslav Lisinski uz izravan prijenos na HTV-u. O obljetnici rođenja blaženog kardinala Alojzija Stepinca u emisiji „Dobro jutro Hrvatska“ mogli smo čuti pjesmu „Stepinčeva stijena-santo subito“. Sve je to pozitivno i pohvalno, no čini se da ostaje samo prigodničarskog karaktera. Postavlja se pitanje, zašto u dodijeli Porina ne postoji kategorija domoljubna pjesma?
S grupom branitelja i domoljuba iz braniteljske udruge BCDR – Braniteljski centar društvenog razvoja, relevantno smo otvorili ovu temu, s ciljem da se u domoljubni život vrati „Festival domoljubne pjesme“ i da se na taj način na stvaralaštvo motiviraju pjesnici i skladatelji. Postavlja se pitanje, je li nam doista potreban rat za iskazivanje domoljublja, ili se domoljublje može njegovati i danas kada živimo u miru. „Festival domoljubne pjesme“, zamišljen je kao spoj i retrospektiva najljepših domoljubnih pjesama iz rata i novih domoljubnih skladbi današnjice. BCDR se opravdano nada dobiti potporu ovoj plemenitoj ideji, a kao dokaz da na tome rade s punim srcem i razumijevanjem ove tematike, donose nam svoj najnoviji projekt, pjesmu „Pusti majko svoga sina“!
Sadržaj na portalu isključiva je odgovornost udruge Braniteljski centar za društveni razvoj
