Važnost volontera za pomoć udrugama u njihovim programima

Volonterski centri u Hrvatskoj, kroz razne aktivnosti, potiču i promiču razvoj volonterskih klubova u odgojno-obrazovnim ustanovama. Aktivnostima kao što su izobrazbe o upravljanju volonterskim klubovima, radionice za učenike o volonterstvu, pisanje publikacija i sudjelovanje u kreiranju javnih politika u ovome području. Volontiranje u odgojno – obrazovnim ustanovama predstavlja koncept u kojem obrazovne ustanove mogu promicati, poticati i organizirati volontiranje te prenijeti vrijednosti kao što su mir, solidarnost, zajedništvo, povjerenje, uvažavanje drugih, sloboda izbora, odgovornost, znanje, pravednost, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, empatija, društvena jednakost, radne navike, ljudska prava, zdravlje…. No, postoji jedan dosta veliki problem u Hrvatskoj po pitanju volonterstva, a to je da on nije dovoljno razvijen. Svijest o važnosti volontiranja u Hrvatskoj nije dovoljno razvijena, ono se uglavnom ne promiče kroz obrazovni sustav, a vještine koje volonteri steknu tržište rada dovoljno ne prepoznaje, upozoravaju iz Hrvatske mreže volonterskih centara, volonteri i stručnjaci koji se bave tom temom.

Mnoge udruge, pa tako i naša udruga i organizacije imaju veliki problem pronaći volontere za svoje projekte koje EU i država traže u svojim stavkama prilikom dodjele sredstava. Zbog tog problema mnogi Hrvatski projekti i ne zažive. Razvijenijim zemljama Europe taj problem baš i nije jasan jer tamo je volonterstvo nešto što se podrazumijeva u svim segmentima društva, a projekti su pisani jednako za sve članice EU.

Osim promicanja vrijednosti volonterstva, u ovom konceptu većina ustanova u Hrvatskoj može poticati volontiranje među svojim učenicima te organizirati volonterski rad na način da pripremaju, organiziraju i prate volonterske aktivnosti u ustanovi ili lokalnoj zajednici. U današnje vrijeme postoje mnogobrojni primjeri učeničkih projekata u školama kao što su: vršnjačka podrška u savladavanju nastavnog programa, akcije zaštite okoliša i promocije ekologije, posjeti djeci u bolnicama, prikupljanje pomoći za ugrožene, podrška učenicima s poteškoćama itd. Slično, škola može na različite načine uključiti i roditelje i volontere iz zajednice: pomoć nastavnicima u pripremi i izvođenju nastave, pomoć učenicima u savladavanju nastave. Znači, volontiranje se uči i promiče u školi. No, sustav ga jednostavno ne vrednuje dovoljno i ako se volontiranje može izbjeći, u večini slučajeva se to i čini.

Ljudi u Hrvatskoj slabije volontiraju i to nije specifično samo za našu zemlju, već i postkomunističke zemlje srednje Europe imaju manje stope volontiranja od zapadnih zemalja, koje se i između sebe razlikuju. To ovisi i o tipu socijalnih država pa u npr. skandinavskim zemljama volontiranje nije toliko razvijeno u području zdravstva ili socijalne skrbi jer to područje dosta pokriva država. Za razliku od europskih država u Americi socijalna sigurnost nije jako razvijena i onda se, ono što je u Europi dio socijalne države, prepušta pojedincima kroz oblike volontiranja. Navodeći da je volontiranje, uz druge socijalne fenomene, još uvijek novi fenomen koji su tek početno istraživani. U Hrvatskoj ne postoje sustavna istraživanja koja bi pratila razvoj volontiranja kroz dulja vremenska razdoblja.

To dovodi i do manjeg povjerenja u društvu- “mi ne vjerujemo drugim ljudima jer mislimo da će nas prevariti”. “Nisko povjerenje u ljude, nisko povjerenje u institucije i slabo udruživanje je pokazatelj niskog socijalnog kapitala u Hrvatskoj”. Postoji problem “nepovjerenja u sve” Na problem “nepovjerenja u sve”, jer se misli da svi rade samo za svoju korist, upozorila je i ravnateljica slunjskog Crvenog križa Mirjana Puškarić, inače i sama volonterka. Smatra da se kod ljudi prvo treba razbiti predrasuda o tome da se radi samo o pojedinačnoj koristi, jer se onda ljudi više uključuju u volontiranje i pomaganje drugima.

Posljednjih se godina pojavio i izrazito negativan trend miješanja stručnog osposobljavanja za rad sa stvarnim volontiranjem, a koji mnoge odbija za uključivanje u volontiranje.

Riješenja postoje, a to je da se kroz obrazovni sustav volontiranje nagrađuje, gotovo da se u kasnijoj dobi priznaje i kao radni staž. Mnogo je modela koja su u drugim zemljama zaživjela i dovoljno ih je implementirati u naš sustav. Ovako, mnoge udruge pišu odlične projekte ali na žalost “zapnu” u projektu kod stavke volonteri, jer se traži dosta toga što volonteri moraju odraditi kroz projekt, a njih nigdje na vidiku.

Sadržaj na portalu isključiva je odgovornost udruge Braniteljski centar za društveni razvoj