Obrazovanje kao cjeloživotni proces stjecanja znanja i vještina, odnosno razvoja sposobnosti, temeljni je čimbenik društvene uključenosti i neovisnosti osoba s invaliditetom. Osiguravanje uvjeta za inkluzivno obrazovanje nije važno samo za osobe s invaliditetom, već i za osobe bez invaliditeta kako bi imale prilike za upoznavanje ljudske različitosti.
Danas je inkluzivno obrazovanje doista pitanje temeljnih ljudskih prava.
Inkluzivni odgoj znači jednak pristup kvalitetnom odgoju i obrazovanju za svu
djecu i odrasle, odnosno na dijete i odraslu osobu usmjereno, individualizirano poučavanje koje podržava razvoj i učenje.
Inkluzivno obrazovanje podrazumijeva prilagodbu obrazovnog sustava i školskih ustanova potrebama, mogućnostima, sposobnostima i interesima djece s teškoćama u razvoju i mladih osoba, studenata s invaliditetom, a kako bi osobnost svakog pojedinca došla do punog izražaja. Pritom je potrebno osigurati učinkovite mjere alternativne podrške, primjerice u vidu prilagodbe nastavnih materijala i literature, podrške pomoćnika u nastavi/stručnog komunikacijskog posrednika i sl. Pored formalnog obrazovanja potrebno je osigurati i pristup neformalnom i informalnom obrazovanju.
U ovu kategoriju spadaju i odrasle osobe sa izraženom invalidnosti koji se teže uklapaju u obrazovni sustav. Mnogi hrvatski branitelji a ujedno i mnogi hrvatski vojni invalidi nakon umirovljenja odlučili su se obrazovati i pokrenuti neke nove karijere koje ima zakon dozvoljava. Kako je braniteljska populacija u većini slučajeva stigmatizirana, teže se odlučuju educirati i započeti neke nove karijere. No, u tome im upravo pomažu braniteljske udruge kroz program inkluzivnog obrazovanja. Zato je važno jačanje OCD-a.
Poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada primjenjujući načela antidiskriminacijske politike predstavlja cilj javne politike zapošljavanja osoba s invaliditetom.
Zabrana diskriminacije odnosi se na sve oblike zapošljavanja, počevši od odabira kandidata za zapošljavanje, obavljanja posla do osiguravanja sigurnih uvjeta rada, dok je korištenjem prava prednosti pri zapošljavanju u javnom sektoru osobama s invaliditetom olakšano zapošljavanje u odnosu na druge kandidate koji ostvaruju jednake stručne i druge uvjete koji se traže za radno mjesto.
Kako profesionalna rehabilitacija predstavlja preduvjet za povećanje zapošljivosti i socijalne uključenosti osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada, razvoj modela sustavne i kvalitetne profesionalne rehabilitacije također predstavlja jedan od važnih prioriteta politike.
Također je potrebno kontinuirano podizati razinu svijesti o potrebi zapošljavanja osoba s invaliditetom kako bi mogle ispuniti svoje potencijale i doprinijeti razvoju društva na ravnopravnoj osnovi s drugim građanima.
