Sustav psihosocijalne i zdravstvene skrbi za sudionike i stradalnike Domovinskog rata u
Republici Hrvatskoj nastao je i razvijao se uslijed izraženih potreba velikog dijela hrvatske
populacije, sukladno razmjerima, intenzitetu i okrutnostima nametnutog rata. Agresija na
Hrvatsku uzrokovala je, uz brojna materijalna razaranja, i brojne teško mjerljive i duboko
zapisane tragove u psihičkom životu preživjelih hrvatskih branitelja, stradalnika rata i
njihovih obitelji.
Tijekom Domovinskog rata i prvih godina poraća institucionalna pomoć organizirana je u
okviru Ministarstava obrane i Ministarstva zdravstva, a svoj doprinos pružile su i domaće i
strane humanitarne organizacije kao i udruge branitelja i stradalnika koje su tada nastajale.
Iskustva prvih poslijeratnih godina ukazala su na potrebu organizacije sustavne skrbi za
hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji. Osnutkom Ministarstva hrvatskih branitelja iz
Domovinskog rata, početkom 1998. godine, stvorene su organizacijske pretpostavke razvoja
cjelovitog sustava skrbi za različite kategorije ratnih stradalnika. Organiziranje posebnog
Ministarstva usmjerenog na skrb o hrvatskim braniteljima rezultat je svjesnosti o postojanju
dugoročnih posljedica rata kako na izravne sudionike tako i na širok sloj civilnog pučanstva.
U Domovinskom ratu sudjelovalo je 502.678 hrvatskih branitelja, ranjeno je ili ozlijeđeno njih 30.141,
a zbog posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu 57.212 hrvatskih branitelja ima tjelesno
oštećenje veće od 20% odnosno utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida.
Za vrijeme Domovinskog rata, u razdoblju od 1990.-1996. godine, poginulo je 7609 hrvatskih
branitelja, a 1013 hrvatska branitelja umrla su od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave
bolesti ili su počinila samoubojstvo kao posljedicu psihičke bolesti uzrokovane sudjelovanjem u obrani
suvereniteta Republike Hrvatske. Još uvijek je nepoznata sudbina 293 zatočenih ili nestalih hrvatskih
branitelja (prema službenim evidencijama Ministarstva branitelja na dan 16. listopad 2013.).
Za još 1045 hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koji su umrli nakon završetka Domovinskog
rata, utvrđen je status smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (jer su umrli od
posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti ili su izvršili samoubojstvo kao posljedicu
psihičke bolesti uzrokovane sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske).
Slijedom navedenoga, kada se radi o ukupnim ljudskim gubicima u Domovinskom ratu u kategoriji
hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, možemo reći da je smrt kao posljedica sudjelovanja u
Domovinskom ratu nastupila kod 9.660 hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.
Ovome broju treba pridodati i osobe koje su zatočene i nestale u Domovinskom ratu i čija sudbina još
uvijek nije poznata. Naime, 1991. godine bila je nepoznata sudbina 18.000 osoba, a naporima
nadležnih tijela do danas je riješena sudbina preko 80 % evidentiranih nestalih osoba.
I danas je još uvijek nepoznata sudbina 1698 osoba, od kojih su 953 osobe nestale 1991./92. godine i
736 osoba nestalih za vrijeme vojno-redarstvenih akcija Bljesak i Oluja, većinom srpske
nacionalnosti. Od ukupnog broja ekshumiranih žrtava s područja Republike Hrvatske do sada je
identificirano njih 3919.
U 64 logora i zatvora na području bivše Savezne Republike Jugoslavije, Bosne i Hercegovine te ranije
okupiranim područjima Republike Hrvatske, pronađeno je i razmijenjeno 7.666 osoba.
Kada govorimo o djeci kao žrtvama Domovinskog rata, prema evidenciji Ministarstva branitelja, u
Domovinskom ratu i od posljedica Domovinskog rata bez jednog ili oba roditelja ostalo je 7.288 djece
smrtno stradalih i zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. U ovoj kategoriji
izdvajamo podatak o 203 djece smrtno stradalih i zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja koja su
ostala bez oba roditelja (147 djece hrvatskih branitelja poginulih u Domovinskom ratu, 22 djece
hrvatskih branitelja koji su počinili samoubojstvo, a koji je doveden u vezu sa sudjelovanjem u obrani
suvereniteta Republike Hrvatske, 31 dijete hrvatskih branitelja koji su umrli od posljedica bolesti te 3
djece još uvijek zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja) te podatak o 71 djetetu kojem je do
punoljetnosti bio imenovan skrbnik iz razloga što je jedan od roditelja poginuo, umro, zatočen ili
nestali hrvatski branitelj, a drugome bila oduzeta poslovna sposobnost, zanemario je odgoj i brigu o
djetetu ili je nepoznatog boravišta.
U 2012. godini je ukupno 87 djece bez oba roditelja ostvarivalo trajna prava iz Zakona o pravima
hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te 19 djece bez roditeljske skrbi, 7
zbog nesposobnosti za privređivanje nastale prije navršene 15-te godine života, a 3 za vrijeme
nezaposlenosti najduže 12 mjeseci od prestanka redovitog školovanja.
Procjenjuje se da je broj civilnih žrtava rata između 4.000 i 8.000, no ne postoje dovoljno kvalitetni ni
jasni podaci koji potvrđuju točan broj. Status civilnog invalida rata priznat je za 2.333 osobe, a još
319 osoba ostvaruje pravo na obiteljsku invalidninu (članovi obitelji civilnih žrtava rata).
U ovoj kategoriji ne možemo sa sigurnošću utvrditi koji je ukupni broj djece koja su stradala za
vrijeme Domovinskog rata (u različitim izvorima navode se podaci od 320 do 400 stradale djece), a
objedinjavanjem podataka nadležnih tijela dolazimo do brojke od 324 djeteta, od čega je njih 235
poginulo uslijed izravnog neprijateljskog djelovanja, 89 je poginulo uslijed neizravnog neprijateljskog
djelovanja, a za 79 djece nadležne službe nemaju potpune podatke o identitetu ili okolnostima u
kojima su stradali.
Sadržaj na portalu isključiva je odgovornost udruge Braniteljski centar za društveni razvoj
