Vlada Republike Hrvatske je na temelju članka 18. stavka 5. i članka 19. stavka 2. Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 123/17) 14. listopada 2020. godine donijela „Odluku o utvrđivanju akata strateškog planiranja s uvjetima koji omogućavaju provedbu fondova Europske unije u razdoblju od 2021. do 2027. godine, rokova donošenja i tijela zaduženih za njihovu izradu“, a u skladu s Prijedlogom uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i financijska pravila za njih i za Fond za azil i migracije, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za upravljanje granicama i vize (COM(2018)378 final) od 29. svibnja 2018. godine. Tome su se pridružile i udruge.

Nacionalni plan 2021. – 2027. je temeljem Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske srednjoročni akt strateškog planiranja od nacionalnog značaja kojim se pobliže definira provedba strateških ciljeva iz Nacionalne razvojne strategije i sadrži posebne ciljeve povezane s proračunom te predstavlja okvir za oblikovanje mjera, projekata i aktivnosti u provedbenim programima središnjih tijela državne uprave. Nositelj izrade Nacionalnog plana 2021. – 2027. je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u suradnji s ostalim relevantnim dionicima.

Nadalje, Nacionalni plan 2021. – 2027. je nastavak strateškog planiranja na području promicanja prava osoba s invaliditetom s dostignutim standardima na globalnoj razini, ali i svim trendovima koji imaju za cilj nastojanje da sva područja života i djelovanja budu otvorena i pristupačna osobama s invaliditetom, poštujući načela pristupačnosti, univerzalnog dizajna i razumne prilagodbe. Cilj je učiniti hrvatsko društvo što osjetljivijim i prilagođenijim za nužne promjene u korist izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom, odnosno stvoriti uvjete za njihovo aktivno uključivanje i ravnopravno sudjelovanje u društvu kroz sprječavanje bilo kakve diskriminacije i snaženje svih oblika društvene solidarnosti, čime se stvara inkluzivna zajednica utemeljena na principima neovisnog življenja.

Vrijeme donošenje Nacionalnog plana 2021. – 2027. razrađuje se u razdoblju kada je Republiku Hrvatsku zahvatila katastrofa uzrokovana potresima koji su se dogodili u Zagrebu i Sisačko-moslavačkoj županiji, a čije se posljedice osjećaju na cijelom području Republike Hrvatske. Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi organiziralo je mobilne timove za krizne intervencije, osiguralo telefonske linije za građane na kojima se pruža psihosocijalna pomoć u kriznim situacijama te osiguralo financijsku podršku građanima kroz priznavanje prava na jednokratnu naknadu putem centara za socijalnu skrb.

Sadržaj na portalu isključiva je odgovornost udruge Braniteljski centar za društveni razvoj

U pogledu ostvarivanja prava osoba s invaliditetom postoji i jasno određenje UN Programa održivog razvoja do 2030. godine, čijih je 14 ciljeva povezano s UN Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom i njenom provedbom. Nacionalni plan 2021. – 2027. sa svojim ciljevima i aktivnostima kao krovni dokument koji razvija ključne politike za osobe s invaliditetom, jest njihova refleksija i cjeloviti praktični okvir za potvrđivanje najviših međunarodnih standarda kao i postizanje daljnjeg napretka za promicanje i zaštitu prava osoba s invaliditetom.

Uz već navedene dokumente, kao ostali značajni međunarodni dokumenti s različitim aspektima zaštite prava osoba s invaliditetom, ističu se:

• UN Deklaracija o pravima osoba s invaliditetom
• UN Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom
• Povelja EU o temeljnim pravima
• Europska konvencija o ljudskim pravima
• Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji
• Konvencija o zaštiti djece od spolnog iskorištavanja i spolnog zlostavljanja
• Europska socijalna povelja
• OSCE smjernice za promicanje političke participacije osoba s invaliditetom
• Direktiva (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga
• Strategija Vijeća Europe za osobe s invaliditetom 2017. – 2023.
• Unija ravnopravnosti: Strategija o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021.–2030.

Posebno je važno istaknuti da je Europska komisija u ožujku 2021. godine donijela dokument „Unija ravnopravnosti: Strategija za prava osoba s invaliditetom 2021.-2030.“ Vizija strategije Europske unije:

„Osobe s invaliditetom imaju pravo na dobre uvjete na radnom mjestu, na neovisno življenje, na jednake mogućnosti i na puno sudjelovanje u životu svoje zajednice. Svi imaju pravo na život bez prepreka, a naša je obveza da im kao zajednica osiguramo potpuno sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima“, predsjednica Komisije Ursula von der Leyen.

Dodanu vrijednost u međunarodnom kontekstu kao doprinos djelovanju UN-a i EU na ovom području, ima Strategija Vijeća Europe o pravima osoba s invaliditetom 2017. – 2023. sa svojih pet prioriteta: jednakost i nediskriminacija, podizanje svijesti, pristupačnost, jednakost pred pravom, sloboda od izrabljivanja i nasilja.

Također potrebno je istaknuti i Akcijski plan Europskog stupa socijalnih prava u kojemu Europska komisija iznosi viziju jake socijalne Europe koja je usmjerena na radna mjesta i vještine za budućnost te otvara put pravednom, uključivom i otpornom socioekonomskom oporavku. U Akcijskom planu navode se konkretne mjere za daljnju provedbu načela tog stupa u sklopu zajedničkih nastojanja država članica i Europske unije uz aktivno sudjelovanje socijalnih partnera i civilnog društva, te se predlažu i glavni ciljevi koje bi Europska unija trebala ostvariti u području zapošljavanja, vještina i socijalne zaštite do 2030. Akcijski plan naglašava potrebu uključivanja na tržište rada svih nedovoljno zastupljenih skupina, primjerice osoba s invaliditetom, starijih ljudi, niskokvalificiranih radnika, osoba koje žive u ruralnim i udaljenim područjima, LGBTIQ osoba, Roma i drugih etničkih ili rasnih manjina kojima prijeti isključenje ili diskriminacija, kao i onih s migrantskim porijeklom. Njihovo uključivanje na tržište rada doprinijet će sveobuhvatnijem rastu zaposlenosti na razini cijele EU.

Sadržaj na portalu isključiva je odgovornost udruge Braniteljski centar za društveni razvoj

Republika Hrvatska kao članica Ujedinjenih naroda, Europske unije i Vijeća Europe te stranka svih ključnih međunarodnih instrumenata na području ljudskih prava i država koja uključuje najviše standarde u području socijalne i gospodarske sigurnosti građana, preuzela je obvezu zaštite i promicanja ljudskih prava osoba s invaliditetom u svrhu ravnopravnog sudjelovanja u građanskim, političkim, gospodarskim, društvenim i kulturnim područjima života.

Osobe s invaliditetom sa značajnim udjelom u populaciji na svim razinama, od globalne do nacionalne, prepoznate su među najugroženijim društvenim skupinama ali i kao društveni resurs u kontekstu društvenog napretka na svim područjima, posebice uzimajući u obzir mogućnost pozitivne diskriminacije te korištenja napredne tehnologije. Veliki napredak u takvom shvaćanju donijela je UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom iz 2006., mijenjajući paternalistički pristup prema osobama s invaliditetom u suvremeni pristup koji se temelji na njihovoj autonomiji i fokusu na preostale sposobnosti, a ne na stupnju ograničenja sposobnosti.

U UN Konvenciji se poziva na načela proglašena u Povelji UN-a kojima se priznaje prirođeno dostojanstvo i vrijednost te jednaka i neotuđiva prava svih članova ljudske zajednice kao temelj slobode, pravde i mira u svijetu. Ističe se kako prema Općoj deklaraciji o ljudskim pravima svatko ima sva prava i slobode navedene u njoj i u međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima koji su je slijedili, i to bez razlike po bilo kojoj osnovi. Konvencija upućuje i na Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodnu konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Konvenciju protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvenciju o pravima djeteta te Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji.

Republika Hrvatska je ratificirala UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom 2007. godine (prethodno je RH bila među prve tri potpisnice na svijetu), a Konvencija je stupila na snagu 2008. godine te je ista bila osnova za donošenje ključnih nacionalnih dokumenta, posebice Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine kao i sljedeće Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom za razdoblje 2017. – 2020.

Sadržaj na portalu isključiva je odgovornost udruge Braniteljski centar za društveni razvoj

Republika Hrvatska se ratificiranjem UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom 2008. godine pridružila naporima međunarodne zajednice kako bi se u području politika prema osobama s invaliditetom učinili daljnji napori i formirao nacionalni okvir za njenu provedbu.

Nacionalni plan izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom za razdoblje od 2021. do 2027. godine predstavlja akt strateškog planiranja kojim Republika Hrvatska nastavlja kreirati politiku prema osobama s invaliditetom poštujući UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom i ostale suvremene međunarodne standarde kao okvir za daljnji razvoj prava za osobe s invaliditetom.

Projekt stavlja naglasak na jednakost, kao temeljno načelo svih ljudskih prava i temeljnih sloboda, a ima za cilj osigurati uvjete za ravnopravno uživanje prava i aktivno sudjelovanje osoba s invaliditetom u svim područjima života zajednice.

Cjelovito unaprjeđenje prava i mogućnosti za osobe s invaliditetom moguće je postići samo zajedničkim djelovanjem cjelokupnog sustava i svih dionika te poduzimanjem potrebnih mjera koje omogućuju slobodno kretanje, zadovoljavajuću kvalitetu života i neovisan život uz posebnu usmjerenost na proces deinstitucionalizacije, socijalnu zaštitu, pravo na inkluzivno obrazovanje, rad i zdravstvenu zaštitu te pristup svim sadržajima zajednice koje omogućuju potpuno i učinkovito sudjelovanje osoba s invaliditetom u svim područjima života.

Sadržaj na portalu isključiva je odgovornost udruge Braniteljski centar za društveni razvoj

Ministarstvo branitelja radi promicanja vrijednosti Domovinskog rata, socijalnog i psihološkog osnaživanja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji kroz suradnju s udrugama iz Domovinskog rata koje će pružanjem javnih usluga pridonijeti zadovoljavanju javnih potreba i provedbi nacionalnih politika poticanjem zapošljavanja hrvatskih branitelja, podizanje učinkovitosti skrbi o socijalno ugroženim i teško bolesnim hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima, promicanje i očuvanje stečevina i tradicije NOB-a, te poticanje razvoja civilnog društva podržava rad udruga branitelja.

Udruge branitelja neprofitne su organizacije osnovane slobodnim udruživanjem fizičkih, odnosno, pravnih osoba. Svoje djelatnost kojim ostvaruju ciljeve temelje na statutu udruge.

Osnivaju se i djeluju temeljem Zakona o udrugama, a financijsku potporu ostvaruju sukladno Kodeksu pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima i projektima udruga.

Udruge branitelja osnovane su s ciljem zaštite prava i interesa svojih članova i njihovih obitelji. Svojim projektima i programima čuvaju moralni dignitet hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani njezinog suvereniteta.
Udruge iz Domovinskog rata mogu biti braniteljske i stradalničke.

Braniteljske udruge okupljaju hrvatske branitelje i dragovoljce Domovinskog rata ne stavljajući predznak na stradalnički status dijela članstva. Stradalničke udruge okupljaju stradale hrvatske branitelje i članove obitelji poginulih, umrlih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja.

Udruge se osnivaju s područjem djelovanja na razini RH ili na lokalnim razinama.

Financijska potpora za projekte i programe udruga može se ostvariti prijavom na natječaj koji objavljuje Ministarstvo branitelja sukladno raspoloživim sredstvima. Financiraju se projekti i programi na području promicanja vrijednosti Domovinskog rata, na području psihološkog i socijalnog osnaživanja hrvatskih branitelja kroz radne kampanje, zapošljavanje, rekreativno-stvaralačke i natjecateljske kampanje te edukativne radionice, skrbi o nemoćnim i starijim hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji te području promicanja i očuvanja stečevina i tradicije NOB-a.

Sadržaj na portalu isključiva je odgovornost udruge Braniteljski centar za društveni razvoj

Braniteljski centar za društveni razvoj kroz čitavu 2022. godinu kroz projekt “Zajedno smo jači” osnažuje vlastite snage, a samim time i zajednicu sa svojim djelovanjem. Suradnja je uvijek poželjna kako bi rezultati bili što bolje pa tako surađujemo sa Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja “Vukovarske majke” koje nam pomažu i jednom dijelu aktivnosti predviđene za projekt.

Tko su uopće “Vukovarske majke”?

U Hrvatskoj se još traga za 1840 osoba nestalih u Domovinskom ratu, rečeno je na okruglom stolu “Pravo obitelji na istinu – pravo nestalih na identitet”, koji je u srijedu 3. ožujka 2022. godine održan u Vukovaru u povodu 30. godišnjice potrage za nestalima u Domovinskom ratu. “Iz dana u dan nas je sve manje. Umiru ne samo roditelji, nego i djeca nestalih. Za nekoliko godina gotovo da neće biti nikoga da ih traži. Unatoč protoku vremena, mi i danas živimo u 1991. godini. Život ide dalje, mladi odrastaju, žene se, udaju, ali nama je i dalje teško”, rekla je Manda Patko, predsjednica Udruge roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja “Vukovarske majke”.

Tako je započela tribina koju su organizirale upravo udruga “Vukovarske majke”. Udruga djeluje od 2014. godine na čelu sa predsjednicom Ljiljanom Alvir te još tridesetak članova koji svojim angažmanom u suradnji sa Ministarstvom branitelja ulažu veliku energiju unatoč velikom protoku vremena, na traženju najmilijih koji su stradali u Domovinskom ratu, a gubi im se svaki trag. Traženje nestalih u Domovinskom ratu svakako je jedan od prioriteta rada Ministarstva branitelja i obveza sve dok se ne pronađe i posljedni nestali, a veliku ulogu u pronalaženju igra upravo udruga Vukovarske majke.

iznimno smo zahvalni što surađujemo sa njima i što nas je ovaj projekt dodatno povezao kako bismo još snažnije i bolje djelovali u svom radu.

Sadržaj na portalu isključiva je odgovornost udruge Braniteljski centar za društveni razvoj

Sustav psihosocijalne i zdravstvene skrbi za sudionike i stradalnike Domovinskog rata u
Republici Hrvatskoj nastao je i razvijao se uslijed izraženih potreba velikog dijela hrvatske
populacije, sukladno razmjerima, intenzitetu i okrutnostima nametnutog rata. Agresija na
Hrvatsku uzrokovala je, uz brojna materijalna razaranja, i brojne teško mjerljive i duboko
zapisane tragove u psihičkom životu preživjelih hrvatskih branitelja, stradalnika rata i
njihovih obitelji.

Tijekom Domovinskog rata i prvih godina poraća institucionalna pomoć organizirana je u
okviru Ministarstava obrane i Ministarstva zdravstva, a svoj doprinos pružile su i domaće i
strane humanitarne organizacije kao i udruge branitelja i stradalnika koje su tada nastajale.

Iskustva prvih poslijeratnih godina ukazala su na potrebu organizacije sustavne skrbi za
hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji. Osnutkom Ministarstva hrvatskih branitelja iz
Domovinskog rata, početkom 1998. godine, stvorene su organizacijske pretpostavke razvoja
cjelovitog sustava skrbi za različite kategorije ratnih stradalnika. Organiziranje posebnog
Ministarstva usmjerenog na skrb o hrvatskim braniteljima rezultat je svjesnosti o postojanju
dugoročnih posljedica rata kako na izravne sudionike tako i na širok sloj civilnog pučanstva.

U Domovinskom ratu sudjelovalo je 502.678 hrvatskih branitelja, ranjeno je ili ozlijeđeno njih 30.141,
a zbog posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu 57.212 hrvatskih branitelja ima tjelesno
oštećenje veće od 20% odnosno utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida.
Za vrijeme Domovinskog rata, u razdoblju od 1990.-1996. godine, poginulo je 7609 hrvatskih
branitelja, a 1013 hrvatska branitelja umrla su od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave
bolesti ili su počinila samoubojstvo kao posljedicu psihičke bolesti uzrokovane sudjelovanjem u obrani
suvereniteta Republike Hrvatske. Još uvijek je nepoznata sudbina 293 zatočenih ili nestalih hrvatskih
branitelja (prema službenim evidencijama Ministarstva branitelja na dan 16. listopad 2013.).
Za još 1045 hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koji su umrli nakon završetka Domovinskog
rata, utvrđen je status smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (jer su umrli od
posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti ili su izvršili samoubojstvo kao posljedicu
psihičke bolesti uzrokovane sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske).

Slijedom navedenoga, kada se radi o ukupnim ljudskim gubicima u Domovinskom ratu u kategoriji
hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, možemo reći da je smrt kao posljedica sudjelovanja u
Domovinskom ratu nastupila kod 9.660 hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.
Ovome broju treba pridodati i osobe koje su zatočene i nestale u Domovinskom ratu i čija sudbina još
uvijek nije poznata. Naime, 1991. godine bila je nepoznata sudbina 18.000 osoba, a naporima
nadležnih tijela do danas je riješena sudbina preko 80 % evidentiranih nestalih osoba.
I danas je još uvijek nepoznata sudbina 1698 osoba, od kojih su 953 osobe nestale 1991./92. godine i
736 osoba nestalih za vrijeme vojno-redarstvenih akcija Bljesak i Oluja, većinom srpske
nacionalnosti. Od ukupnog broja ekshumiranih žrtava s područja Republike Hrvatske do sada je
identificirano njih 3919.

U 64 logora i zatvora na području bivše Savezne Republike Jugoslavije, Bosne i Hercegovine te ranije
okupiranim područjima Republike Hrvatske, pronađeno je i razmijenjeno 7.666 osoba.
Kada govorimo o djeci kao žrtvama Domovinskog rata, prema evidenciji Ministarstva branitelja, u
Domovinskom ratu i od posljedica Domovinskog rata bez jednog ili oba roditelja ostalo je 7.288 djece
smrtno stradalih i zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. U ovoj kategoriji
izdvajamo podatak o 203 djece smrtno stradalih i zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja koja su
ostala bez oba roditelja (147 djece hrvatskih branitelja poginulih u Domovinskom ratu, 22 djece
hrvatskih branitelja koji su počinili samoubojstvo, a koji je doveden u vezu sa sudjelovanjem u obrani
suvereniteta Republike Hrvatske, 31 dijete hrvatskih branitelja koji su umrli od posljedica bolesti te 3
djece još uvijek zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja) te podatak o 71 djetetu kojem je do
punoljetnosti bio imenovan skrbnik iz razloga što je jedan od roditelja poginuo, umro, zatočen ili
nestali hrvatski branitelj, a drugome bila oduzeta poslovna sposobnost, zanemario je odgoj i brigu o
djetetu ili je nepoznatog boravišta.

U 2012. godini je ukupno 87 djece bez oba roditelja ostvarivalo trajna prava iz Zakona o pravima
hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te 19 djece bez roditeljske skrbi, 7
zbog nesposobnosti za privređivanje nastale prije navršene 15-te godine života, a 3 za vrijeme
nezaposlenosti najduže 12 mjeseci od prestanka redovitog školovanja.
Procjenjuje se da je broj civilnih žrtava rata između 4.000 i 8.000, no ne postoje dovoljno kvalitetni ni
jasni podaci koji potvrđuju točan broj. Status civilnog invalida rata priznat je za 2.333 osobe, a još
319 osoba ostvaruje pravo na obiteljsku invalidninu (članovi obitelji civilnih žrtava rata).
U ovoj kategoriji ne možemo sa sigurnošću utvrditi koji je ukupni broj djece koja su stradala za
vrijeme Domovinskog rata (u različitim izvorima navode se podaci od 320 do 400 stradale djece), a
objedinjavanjem podataka nadležnih tijela dolazimo do brojke od 324 djeteta, od čega je njih 235
poginulo uslijed izravnog neprijateljskog djelovanja, 89 je poginulo uslijed neizravnog neprijateljskog
djelovanja, a za 79 djece nadležne službe nemaju potpune podatke o identitetu ili okolnostima u
kojima su stradali.

Sadržaj na portalu isključiva je odgovornost udruge Braniteljski centar za društveni razvoj

Može se ocijeniti da je oko 25% svih stanovnika Republike Hrvatske tijekom rata bilo izloženo izravnom ratnom stresu, a ako se tome pridoda i broj sekundarno traumatiziranih osoba (koji se samo može procjenjivati) razvidno je kolike su bile potrebe za osnovnom emocionalnom podrškom, socijalnom, psihološkom i zdravstvenom pomoći ratom traumatiziranim osobama.

Obitelji smrtno stradalih hrvatskih branitelja predstavljale su posebno osjetljivu skupinu.
Trauma izazvana gubitkom bližnjih utjecala je na kidanje socijalnih veza koje su postojale
prije rata te mnogima uvelike promijenile životni put u odnosu na planirani tijek koji je
postojao u mirnodopskim uvjetima.

I nakon 22 godine od početka Domovinskog rata još uvijek je nepoznata sudbina velikog
broja nestalih osoba. Obitelji nestalih dugi niz godina nose se s neizvjesnošću i pitanjem što
se dogodilo s njihovim najbližima, a oduzeta im je i mogućnost da se od njih na odgovarajući
način oproste. Sasvim je sigurno da članovi obitelji nestalih trpe neizvjesnost koja ostavlja
duboki trag i interferira u sam proces žalovanja.

Završetkom Domovinskog rata suočili smo se i s velikim brojem vojnih i civilnih invalida
koji uz psihičke traume nose i težak teret tjelesnog oštećenja. Učestala radna nesposobnost u
populaciji hrvatskih branitelja pogodovala je socijalnom isključivanju kako samih branitelja
tako i njihovih obitelji te se pokazalo kako veterani kod nas, kao i svugdje u svijetu,
predstavljaju rizičnu skupinu koja zaslužuje prioritetan status u strategijama skrbi, ali i javnog
zdravstva svojih zemalja.

Hrvatski branitelji suočeni su s različitim rizicima i problemima poput siromaštva,
invalidnosti, nezaposlenosti, bolesti i slično, ali se mogu izdvojiti i kao posebno ranjiva
skupina zbog dugotrajnih i teških posljedica proizašlih iz ratnog stradanja.
Uz dosadašnju problematiku hrvatskih ratnih vojnih invalida s najtežim stupnjem oštećenja
organizma temeljem ranjavanja, ozljeda ili oboljenja, obzirom na starenje populacije, očekuje
se da će zdravstvene potrebe hrvatskih branitelja biti sve izraženije, posebice kod onih
branitelja koji se nalaze i u teškoj novčano-materijalnoj situaciji i nemaju članova obitelji koji
bi mogli za njih skrbiti.

Aktivnosti u okviru ovog programa udruga, kao i ostalih programskih aktivnosti koje provodi Ministarstvo
branitelja prilagođavaju se utvrđenim potrebama te rizicima isključenosti hrvatskih branitelja
iz Domovinskog rata iz ekonomskih i društvenih procesa.

Sadržaj na portalu isključiva je odgovornost udruge Braniteljski centar za društveni razvoj

Koncept financiranja i provedbe mikro projekata je uspješno korišten u radu različitih
organizacija, kao što su Ujedinjeni narodi, Svjetska banka i Europska komisija, te privatnih
fondacija i dobrotvornih ustanova. Primjeri iz tih zemalja (Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo,
Češka Republika, Španjolska) pokazuju da mikro projekti namijenjeni malim, lokalnim
organizacijama i njihovim inovativnim21 projektima s malim proračunima značajno doprinose
razvoju lokalne zajednice, umrežavanju i inovacijama u rješavanju problema.

Zbog toga postoji potreba za jačanjem lokalnih organizacija u svim područjima Hrvatske, a
poseban naglasak potrebno je staviti na područja pogođena razornim potresom 29. prosinca
2020. godine u kojem je došlo do oštećenja infrastrukture (privatnih i javnih objekata,
prometnica) što je utjecalo i na djelovanje organizacija civilnoga društva u tom području,
istovremeno iziskujući dodatnu potražnju za uslugama koje organizacije civilnoga društva
pružaju lokalnim zajednicama.

Podrškom takvim organizacijama, ova operacija će doprinijeti jačanju kohezije zajednice,
izgradnji društvenog kapitala, te gospodarskom napretku na lokalnoj razini.

Dodatan naglasak Poziva je na osiguravanju uvjeta organizacijama civilnoga društva za
izgradnju vlastitih kapaciteta za suočavanje s kriznim situacijama, ali i organiziranje aktivnosti
kojima se građanima osiguravaju usluge od općeg interesa prilagođene novonastaloj situaciji
(uvažavajući preporuke epidemiologa za izbjegavanje izravnog kontakta među pojedincima).
Također, sukladno procijenjenim potrebama organizacija civilnoga društva, njihova je
preporuka osigurati individualni pristup građanima, uz osiguravanje pomoći i sadržaja koji će
doprinijeti prevladavanju dugoročnih posljedica krize u društvu, ali i vodeći računa kako
postoje specifične potrebe pojedinih skupina korisnika organizacija civilnoga društva kojima
nije moguće pristupati koristeći online alate. Novonastala kriza zahtijeva reakciju radi
izbjegavanja ili ublažavanja negativnih učinaka uzrokovanih širenjem koronavirusa COVID-19
i potresima koji su u posljednjih godinu dana pogodili Republiku Hrvatsku, ne samo nadležnih
javnih institucija, već i šire zajednice, gdje posebno dolazi do izražaja uloga organizacija koje
pomažu pogođenom stanovništvu. Izdvajanjem posebne skupine za financiranje aktivnosti
organizacija civilnoga društva na potresima pogođenim područjima, osigurava se usmjerenost
sredstava na područja koja u trenutku raspisivanja Poziva iziskuju posebnu pažnju društva za
davanje učinkovitog odgovora na potrebe lokalne zajednice u kriznim situacijama.

Prihvatljive aktivnosti su sljedeće:

– organiziranje izobrazbe predstavnika organizacija civilnoga društva u području
financijskog upravljanja i prikupljanja sredstava te zakonodavnog okvira za
djelovanje organizacija civilnoga društva;
– osmišljavanje i provedba izobrazbe i drugih oblika jačanja i unaprjeđenja kapaciteta
zaposlenika i/ili volontera organizacija civilnoga društva za neposredan rad u
području zapošljavanja, socijalnog uključivanja i obrazovanja, uključujući
prilagodbu poslovanja uz primjenu informacijsko-komunikacijskih tehnologija;
poticanje volonterstva u lokalnoj zajednici (organiziranje volonterskih programa);
– organiziranje neposrednih, lokalnih inicijativa u području zapošljavanja, socijalnog
uključivanja, obrazovanja i dobrog upravljanja;
– jačanje kapaciteta OCD-a za unapređivanje javne svijesti i aktivnosti zagovaranja i
rješavanja potreba ranjivih skupina, posebno uslijed kriznih situacija;
– osmišljavanje, izrada i provedba online programa i radionica, pružanja psihološke i
savjetodavne pomoći osobama koje su pretrpjele traumu, stres ili gubitak uslijed
krizne situacije;
– izrada online i digitalnih priručnika, igara, simulacija i drugih alata za samopomoć i
podršku ranjivim skupinama;
– jačanje kapaciteta OCD-a i pružanje učinkovitog odgovora na potrebe lokalne
zajednice, posebno u kriznim situacijama (mapiranje potreba i usluga lokalne
zajednice za upravljanje kriznim situacijama);
– sudjelovanje i suradnja OCD-a s tijelima javne vlasti u razvoju strategija/planova i
inovativnih alata za upravljanje kriznim situacijama na lokalnoj razini;
– organiziranje volonterskih aktivnosti te menadžment i upravljanje volonterima te
uvođenje inovativnih alata i mehanizama za razvoj kriznog volontiranja na lokalnoj
razini;
– organiziranje malih građanskih akcija kao podrška službama civilne zaštite.

Sadržaj na portalu isključiva je odgovornost udruge Braniteljski centar za društveni razvoj

Imajući u vidu situaciju vezanu uz pojavu koronavirusa COVID-19 i mjere koje poduzimaju
nadležna tijela za suzbijanje njegova širenja, mnoge organizacije civilnoga društva, njihovi
zaposlenici i volonteri u obvezi su prilagoditi svoje djelovanje uvjetima pandemije, odnosno bile
su prisiljene obustaviti ili odgoditi svoje aktivnosti na projektima financiranim iz javnih izvora,
na redovnim aktivnostima financiranim članarinama ili prodajom usluga na tržištu, što se
posljedično odražava i na krajnje korisnike, ali opću stabilnost djelovanja organizacija civilnoga
društva, jer su svi izvori financiranja organizacija civilnoga društva na nacionalnoj i lokalnim
razinama također u krizi.

Aktivnosti lokalnih organizacija civilnoga društva vrlo su važne jer „imaju potencijal za
stvaranje i mobiliziranje različitih vrsta društvenog kapitala, smanjenje podjela u društvu i
osnaživanje pojedinaca.

To je razlog zašto je u ovakvim situacijama gdje se pojavljuju specifične potrebe, nužno osnažiti
organizacije civilnoga društva za usluge utemeljene na potrebama zajednice i stvaranje
inovativnih rješenja za oporavak društva za vrijeme i nakon pandemije COVID-19, kao i za
druge potencijalne krize ovakvoga profila.

Ured za udruge je u ožujku 2020. proveo procjenu potreba organizacija civilnoga društva (na
uzorku od 533 ispitanika) za mjerama koje je potrebno poduzeti za očuvanje radnih mjesta,
odnosno održivosti djelovanja sukladno specifičnostima rada organizacija civilnoga društva.
Upitnik su popunili predstavnici udruga iz svih županija i Grada Zagreba. Prema izvoru prihoda
upitnik su popunili predstavnici organizacija koje se pretežito financiraju iz javnih izvora
(89,5%), 39% ispitanika je navelo kako se financiraju i iz donacija, odnosno 35,5% organizacija
koje se financiraju i iz članarina, dok ih se 13,7% financira organiziranjem gospodarske
djelatnosti. Ostale izvore označilo je 11,4% organizacija civilnoga društva, a u ponuđenim
odgovorima bilo je moguće navesti više izvora financiranja.

U upitniku je poseban naglasak stavljen na izazove s kojima se organizacije civilnoga društva
susreću uslijed ograničenja u radu uzrokovanih mjerama suzbijanja širenja koronavirusa, mjere
koje je potrebno poduzeti za prevladavanje krize, te aktivnosti koje organizacije civilnoga
društva provode i poduzimaju kao svoj doprinos ublažavanju posljedica krize uvjetovane
pandemijom (posebno one koje se provode online).

Najveći izazov je nemogućnost organiziranja aktivnosti koje su dogovorene sukladno potpisanim ugovorima s donatorima (66%), nemogućnost organiziranja (socijalnih) usluga krajnjim korisnicima (49,2%) nedostatna sredstva za isplatu plaća (40%), nedostatna sredstva za podmirivanje troškova najamnine i režijskih troškova (34,3% ), kao i nedostatni kapaciteti za prilagodbu novonastalim okolnostima (26,6%), nedostatna sredstva za isplatu honorara (19,7%), dok se 15% organizacija izjasnilo kako se susreću i s drugim izazovima.

Sadržaj na portalu isključiva je odgovornost udruge Braniteljski centar za društveni razvoj